|
Autor: leppy
Priča je o jednoj državnoj firmi (u daljnjem tekstu - Firma) koja
se bavi sa svim i svačim (plus što obavlja svoju temeljnu zadaću,
koju ne bih spominjao).
Imao sam divno iskustvo da radim u Firmi, blizu šampionskih glavonja
na poslovima više-manje vezanih za informatiku.
Po mom dolasku u Firmu, zelen kao najzeleniji dipling sa faksa, bio
opet na razgovoru kod Šefa Šefova i nakon toga svog Šefa. Sve je
bilo lijepo, divno, krasno ... Već su me vidjeli tamo do penzije sa
akademskom naobrazbom kao da radim na MIT-u.
Enivej, uskoro su počeli šampionizmi da frcaju na sve strane. Jedan
od prvih je bio prilikom obilaska Firme. Pokazan mi je server koji
je koštao brat-bratu 150.000 KM (samo hardware) sa Windows NT i
bazom podataka (ajmo reć da je bio Oracle). Na moja pitanja vezana
uz izbor OS-a i aplikacije koje se vrte na tom stroju, rečeno mi je
da je odabran Windows NT jer 'NT-ju ne treba Administrator'(?!), a
aplikacijama se bavi Razvojni tim (razvojni tim - kako to gordo
zvuci).
Minimalni akademski stupanj pripadnika Razvojnog tima koji se 'šupao'
sa Oraclom je bio dipl.ing. Kod koji su oni pisali je bio tako
kvalitetan da se je stabilnost takvih aplikacija mogla jedino
usporediti sa loadanjem igrice na Spectrum sa nekog razdrndanog
kasetofona na stolu gdje netko tuče šnicle (Lord, I humbly thank You
for commodore 64...). Naravno, ukoliko je netko u Nepalu tada upalio
treću sijalicu s lijeva u hodniku koji ima šest žarulja, onda
aplikacija ne bi radila. Inače je sve radilo ... Prosjek godina
razvojnog tima je bio oko 45. Znao sam par dripaca sa faksa koji bi
toliko koda puno kvalitetnije naštrikali u tjedan dana ...
Sistemci su bila priča za sebe. Šef je stara škola (bušene kartice,
diskovi od 20MB na PDP-u su genijalni, trake također, 'nema takve
opreme više' ...). Jozo takodjer. Ali im to nije smetalo da se mrze
iz dubine duše. Obojica su šutala nešto po unixu i kopkala po mreži.
Šef je radio privatluke za neke firme i nije imao vremena za Firmu.
Jozo ga je mrzio jer je znao da ovaj radi za živu lovu, a s njim ne
dijeli(!) posao. Pa su jedan drugome bacali klipove pod noge i kod
mlađih ljudi i kod šefova i kod Šefa šefova. Kad su počele dolaziti
'neke kante' od gnjiluxa (sorry linuxaši :o) odmah su skočili na
prvu i napravili elaborat o tom stroju. Da li znate da se sa
naredbom 'tar' mogu spremati podaci i na trake?
Mlađa ekipa u sistemcima (a i po ostalim odjelima) se je mudro
držala sa strane koliko su mogli. Ljudi sa prosjekom ocjena na faksu
preko 4.9 (a nisu blentavi geekovi) su imali posla preko glave. S
fotokopirnim aparatima. Toliko o znanstveno-istraživačkom radu.
Šef šefova je bio šampion nad svima njima. Držao je tri kuta Firme i
sve konce u rukama. Četvrti kut je držala njegova sjena, Zamjenik.
Izraz za 'sukob interesa' je blag kad su njih dvojica u pitanju. A i
ostali Šefovi. Pogotovo oni čije su žene također bile zaposlene u
Firmi, tako da je podrška 'baze' bila neupitna. Još kad Šef šefova
'odrađuje' jednu od šefica ...
Putni nalozi su bili genijalni - uz putni nalog privatnim autom ide
na pravdanje povratna avionska karta i registracija službenog auta
na tom istom putnom nalogu. Večere, odijela, sve to Firma plaća.
Seminari po Hrvatskoj su normala cak i za stoku sitnog zuba (moja
malenkost između ostalih), jer ih plaća država i tu se ne može ništa
drpit. Skoro. Hoćeš na seminar? Onda moraš biti dobar sa Šefom i
Šefom Šefova. Ali kad se treba potegnut za London, Pariz, Peking
(!), e onda se Šefovi guraju kao muve na govno. Čak se prekidaju i
porodiljni. Kako se to piše u putne naloge, ne smijem ni pomisliti.
Sve projekte koji donose lovu su kupili Šefovi. A odrađivali
potčinjeni. Sa opremom i software-om koji podsjeća na ruski
računalni centar s kraja 70-ih. Ono malo nove opreme (osim već
navedenog servera) se je kočoperilo po uredima Šefova i tajnica.
Prilikom obrade podataka se je npr. trebala napraviti selekcija
unutar txt datoteke po stupcu. E za to se je koristilo jedno
računalo sa Win 3.11 OS-om i cracknutim programom s prelaza iz 80-ih
u 90-te godine .... Aplikacija na kakvom Pentiumu da automatski
obrađuje takve podatke? Custom made? Razvojni tim? 'Jesam li
normalan? Pa znam li ja koliko bi ljudi onda ostalo bez posla ...'
Kako ide nabavka opreme? Isključivo po neslužbenoj listi firmi
ovisno šta se nabavlja. Inače, većina tih firmi i firmica ima
rodbinu među Šefovima Firme. Većina? Ne. Sve!!!
Kvalitet opreme? Nepostojeći. Jednom prilikom su došli neki laptopi.
Nabavljeni po cijeni kao da su od IBM-a. Od njih npr. dvadeset ne bi
se moglo upaliti bar 7-8, jos 7-8 bi imali grešku na disku, a ono
malo što je preostalo je imalo greške na tastaturi, ekranu, dvd-eovima
.... A kad se nabavljaju desetci takvih strojeva koji su vjerojatno
došli u Firmu dirketno sa otpada, o zaradi ni mister Bing ne može da
sanja.
I onda legendarno Šefovo pitanje: 'Da li dvd uređaj može da čita
obične cd-eve?' AAAAHHHHHHHHHHHHHHHH
|
